Teško je komentarisati performans, ako on to uopšte jeste, kojim se zdravstveni sistem Crne Gore i njegovi ključni ljudi optužuju kao sijači smrti.

Morbidan je, ali da je “pokrećući”, da je ispoljena namjera da svako od nas pojedinačno pomogne Dom zdravlja Podgorica i sve slične institucije zdravlja u Crnoj Gori, svaki ljekar i medicinsko osoblje pozdravili bi tako nešto.

Nikada do sada nismo drugačije nego dobronamjerno prihvatili svaki protest javnosti, svaku zabrinutost zbog pošasti pandemije Kovida-19 koja je pogodila i Crnu Goru svom snagom. Zdravstveni radnici su u minulih dvadeset mjeseci pokazali izuzetnu hrabrost i pored toga što je borba sa virusom smrti bila neravnopravna i što su kolege u mnogo bogatijim državama i razvijenijim društvima bili zatečeni silinom epidemije i nedostatkom naučnih činjenica u vezi sa njim. Nove zdravstvene vlasti i nova Vlada učinili su, međutim, sve da u Crnoj Gori odavno imamo sve ljekove i vakcine koje preporučuje savremena zdravstvena nauka. Ipak, epidemija Kovida-19 i dalje nemilosrdno ubija. Ubija ne poznajući granice i ne štedeći narode pa ni one čiji zdravstveni sistemi nikada nisu doživjeli da njima koruptivno i kriminalno upravlja neko poput DPS-a.

Zdravstveni radnici su ispratili svaku pojedinačnu dramu preminulih od kovida i zbog prirode epidemije bili jedina rodbina i svojta koja je najteže oboljelima bila tu do posljednjeg časa. Nismo “imunizovali tamjanom” nego molili i zahtijevali i od onih najtvrdoglavijih da se vakcinišu nekom od vakcina koje su nam na raspolaganju i kojih imamo dovoljno i juče i danas da zaštitimo svakog građanina u mjeri koju sada preporučuje i omogućava zdravstvena struka svijeta.

Pozivamo one koji su jutros i noćas postavljali cipele na “trgu Vektre” da dođu i imunizuju se, da prime svoju dozu vakcine, da potom kroz volonterski rad pomognu da sačivamo živote, da zajednički osnažimo front borbe protiv Kovida-19.

Uz golgotu koju donose ovakvi virusi cijeloj zajednici zdravstveni radnici preživljavaju i porodične, lične, ali ne odustajemo. Pamtimo i nosimo kao pečat svaku izgubljenu bitku za život, svaku smrt i nesreću. Svjesni smo za razliku od onih koji su skloni performansima da iza izgubljenih života ne ostanu prazne cipele ili sandale, nego prazna mjesta medu najbližima i teške porodične sudbine.

Po ko zna koji put molimo građane da se imunizuju, molimo da se poštuju mjere, da se čuvaju vlastiti i životi drugih. Molimo da se upozorenja od strane nadležnih ne prihvataju olako i da u krajnjem ne stičemo “slavu” i javnu prepoznatljivost performansima nego odgovornim odnosom prema bolesti koja odnosi živote širom svijeta.

Dužni smo i obavezni da čuvamo živote drugih i svi pozvani da to učinimo i ličnim primjerom. Performansi nas neće sačuvati ali imunizacija hoće. Vakcina je za sada jedina pouzdana zaštita koju nudi medicinska nauka. Svaki novovakcinisani je nova i ohrabrujuća vijesta za nas koji se borimo protiv epidemije. Svaki novovakcinisani je velika pobjeda zdravlja nad smrću.